Općina Hlebine
Općinska načelnica Svojim položajem uz rijeku Dravu, s prostranim pitomim poljima i ovećim šumskim površinama vrbe i topole uz Dravu te hrasta lužnjaka uz međe sa susjednim općinama Molve, Novigrad Podravski, Koprivnički Bregi, Peteranec i Sigetec, područje oko Hlebina oduvijek je bilo bogato raznom divljači pa tako i interesantno domaćim, ali i vanjskim lovozakupnicima.
Lovište Hlebine se spominje krajem 19. stoljeća kada je 1893. godine za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju donijet zakon o lovu. Tim zakonom o lovu od 27. travnja 1893. godine pravo lova imaju vlasnici zemljišta (privatnici, veleposjednici) čiji je posjed veći od 400 jutara (rali) odnosno upravne općine koje su također vlasnici zemljišta s površinom od najmanje 1000 jutara. Nakon ustanovljenja privatnih lovišta ustanovljuju se općinska lovišta u koja ulazi i sva površina koja nije ušla u privatna. Veleposjednik je mogao uzeti u zakup i ta obćinska lovišta, ali je zakupninu određivala kotarska oblast odnosno gradsko poglavarstvo. Ukoliko za ta lovišta nije bio zainteresiran niti jedan privatnik odnosno veleposjednik, takva općinska lovišta se daju u zakup na razdoblje od 15 godina najboljem ponuđaču, a ponuditelj mora položiti 50% isklične cijene za dotično lovište. U ovom slučaju općina ne može uzeti lovište u zakup, već ga u zakup mogu uzeti najviše petorica zakupnika. Uz dozvolu kotarske oblasti lovište se može dati i u podzakup. Nakon završene dražbe novi je zakupnik odmah morao izaslaniku kotarske oblasti položiti dvogodišnju zakupninu i to naravno u gotovini. Osim gotovine postojala je i mogućnost pologa državnih obveznica uz određene uvjete.1
Na temelju članka 16. spomenutog zakona lov se nije smio obavljati kako slijedi: zec od 15. 1. do 31. 8., fazani od 15. 1. do 1. 9.; trčke od 15. 12. do 15. 8.; divlje guske, patke (moguće i s mrežama), golubovi i ptice močvarice od 15. 2. do 15. 6., a šljuke i prepelice od 15. 4. do 1. 8. Što se tiče visoke divljači, jeleni se nisu smjeli loviti od 15. 10. do 1. 7., a košute od 1. 1. do 15. 10. Srnjaci se nisu smjeli loviti od 1. 1. do 1. 10., ali dozvolom županijske oblasti lov srnjaka je bio moguć vabljenjem i od 1. travnja. Ulovljena divljač se smjela prodavati, ali je bilo potrebno dokazati porijeklo iste i imati iskaznice koje su vrijedile 8 dana. Lov je bio zabranjen na oranicama od 1. veljače pa sve dok se usjevi ne uberu, a na livadama se nije smjelo loviti od 1. travnja do otkosa otave. Niti vinogradi nisu bili pošteđeni lovostaje, tako se u vinogradu ne smije loviti u razdoblju od 1. veljače pa sve do berbe grožđa.2
Lovište Hlebine se u tom smislu prvi puta spominje 5. studenoga 1893. godine kada je Lovište porezne obćine Hlebine na dražbi s površinom od 8009 jutara3 , po iskličnoj cijeni od 8 forinti. Dakle općina je vrlo brzo pripremila svoje lovište za dražbu, a prema spomenutom zakonu o lovu iz travnja iste godine. Je li lovište prošlo na dražbi nije poznato, ali s obzirom da je već druga dražba za isto lovište održana 27. srpnja 1897. godine kada je isklična cijena 12 forinti za pretpostaviti je da nije bilo zainteresiranih lovozakupnika. Lovište je ponovo na dražbi 4. svibnja 1898. godine, no sada je isklična cijena već 55 forinti.
1 Lovačko – ribarski viestnik, broj 6, lipanj 1893. i KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, Mira; WAGNER, Elizabeta, Lov i plemstvo u Hrvatskoj i Slavoniji: Ekonomska i ekohistorija, Koprivnica-2009., broj 5., 44. – 58.
2 KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, Mira; WAGNER, Elizabeta, Lov i plemstvo u Hrvatskoj i Slavoniji: Ekonomska i ekohistorija, Koprivnica- 2009., broj 5., 44. – 58.
3 Ovo je naime čitava površina tadašnje općine Hlebine koja je ponuđena u zakup. Površina je naknadno smanjena na 5272 jutra, jer je poreskoj općini Sigetec, općine Drnje vraćeno 2737 jutara zemljišta. Od tih, otprilike 5300 jutara bilo je oko 3200 jutara oranica, livada, vrtova i vočnjaka, oko 500 jutara pašnjaka, 800 jutara šuma i oko 600 jutara pridravskih i neplodnih polja. Ova se dogodilo krajem 1896. godine kada je politička općina Peteranec podijeljena na tri upravne općine, Peteranec, Hlebine i Drnje.: Hlebinski almanah 1, Hlebine – od Struge do danas, NK Lipa Hlebine, Hlebine: 1984., 175. – 218.
Kako dalje ne nalazim podataka o dražbi vjerojatno je lovište tada prvi puta zakupljeno na razdoblje do I. svjetskog rata.4
Jednom razglednicom iz Hlebina od 7. prosinca 1931. godine, javljaju se lovci svom prijatelju Stjepanu Kmetiću u Varaždinske Toplice da su već tri dana u lovu u Hlebinama i da ga se rado sjećaju, u potpisu je Posavec i još 5 – 6 lovaca, ali su potpisi nečitljivi. U tom razdoblju, a 1933. – 1935. godine sigurno, lovište je u zakupu trojice zakupnika, a najstariji od njih je Martin, lovnik je neki dr. T. dok je upravitelj lovišta Franjo Posavec. 5 Lovovi se održavaju obično za Martinje (jednom godišnje da se ne uznemiruje divljač) kao počast najstarijem lovozakupniku Martinu. Sitne divljači ima mnogo jer ima sve uvjete za održanje (uzgoj, hranu i zaštitu). To je divljači pruženo na skoro 1000 jutara, a polovica toga je branjevina 3-5 metara visoka dok je ostala polovica niža branjevina i polje. Osim sitne divljači ima i desetak srna, a odstrijeljeno je i pet srnjaka od kojih su „nekoji upravo kapitalni egzemplari“. U lovištu ima zeca, trčki, fazana te šljuka. Ukoliko ostane fazana previše u omjeru prema kokama, oni se love i živi se prodaju za uzgoj. U lovovima koji su održani 1933. i 1934. godine odstrijeljeno je: 1933. godine – 200 zečeva, 127 fazana, 20 trčki, 5 šljuka i 2 lisice, a 1934. godine – 203 zeca, 131 fazan, 50 trčki, 1 šljuka i 1 lisica. U martinjskom lovu 1934. godine lovilo se dva dana. Prvi dan lovilo je 22, a drugi dan 20 lovaca s pripadajućim čuvarima i pomoćnim osobljem. Zbog lova u gušćoj branjevini prvi dan je sudjelovalo 40 pogoniča, dok je drugi dan lov bio u nižoj branjevini i u polju pa je pogoniča bilo upola manje, 20. U samo sat i pol lova u jednom od spomenutih dana, odstrijeljeno je 100 zečeva! Bilo je i velikih jata trčki u polju, ali su se daleko dizala. Kad se je lovila branjevina, lovci su bili postavljeni na prosjekama, na tridesetak metara udaljenosti jedan od drugoga i to na mjestima koja su bila obilježena brojevima. Nakon završenog lova bila bi zajednička večera, odnosno sutradan ručak.6
Neposredno pred II. svjetski rat lovište Hlebine je u zakupu Franje Posavca, Jakuba i Pavela Dolenca te Đure Matine kao su zakupnika. U zakupu su predjeli zvani Popovice, Prevale, Banovice, Dlakovice i sve do Drave.7
Nakon rata, kada su se stekli i zakonski uvjeti, dolazi do osnivanja lovačkog društva Lisica Hlebine i to u dvorištu jednog od prijašnjih suzakupnika Đure Matine. Inicijativni odbor iz travnja 1946. godine sazvao je za 16. svibnja osnivačku skupštinu i tako je ispred štaglja, a pored vinskog podruma u današnjoj Gajevoj ulici na broju 68 osnovano hlebinsko lovačko društvo.8
Detaljnije o osnivanju i radu lovačkog društva nakon Drugog svjetskog rata vidjeti u Hlebinskom almanahu 1 iz 1984. godine.
4 Osim lovišta Hlebine, 1897. godine u zakup se daju i lovišta obćine Peteranec s površinom od 4746 rali uz iskličnu cijenu od 12 forinti, lovište obćine Drnje s površinom od 3153 rali s iskličnom cijenom od 12 forinti, lovište obćine Sigetec sa 4653 rali i cijenom od 12 forinti te lovište poreznih obćina Novigrad Javorovac s površinom od 5414 rali za 13 forinti. Iduće, 1898. godine uz hlebinsko lovište na dražbi je ponovo i lovište obćine Drnje, Glovovac – Plavšinac i Delovi s površinom od 6678 rali uz iskličnu cijenu od 10 forinti, lovište Novigrad-Javorovac te Gola – Gotalovec s površinom od 5013 rali i uz iskličnu cijenu od 41 forinta.: Lovačko – ribarski viestnik, broj 12, kolovoz 1893., broj 8, kolovoz 1897., broj 5, svibanj 1898.
5 Franjo (Stjepan) Posavec po zanimanju bankar, rođen 1915. godine najstariji je unuk Andre Posavca, poznatog hlebinskog trgovca, čija je trgovina mješovitom robom bila na mjestu današnje krčme „Naiva“ u samom centru Hlebina: Status animarum župe Hlebine, uvid izvršen 29. 3. 2016.; Kazivačica: GAŽI, Bara (1931.): Gajeva 65, Hlebine. (29. 3. 2016.).
6 Lovačko – ribarski vjesnik, broj 2, veljača 1935.
7 Hlebinski almanah 1, Hlebine – od Struge do danas, NK Lipa Hlebine, Hlebine: 1984., 157. – 163.
8 Isto.
Slika 1. Razglednica Hlebina kojom su se lovci 1931. godine javili svome prijatelju u Varaždinske Toplice. Zgrada na razglednici je trgovina mješovitom robom Andre Posavca, trgovca iz Hlebina (vl. Z. Ištvan, Molve).
Slika 2. Detalj dvorišta ispred štaglja Đure Matine (sada obitelji Zvonimira Dangubića) u Gajevoj ulici 68 u Hlebinama gdje je 16. svibnja 1946. godine održana osnivačka skupština lovačkog društva „Lisica“ Hlebine (snimio: Z. Ištvan, 29. 3. 2016.).
Zvonimir Ištvan
